Intel Core i5 750
Nešto manje od godinu dana nakon predstavljanja prvih procesora baziranih na Nehalem arhitekturi pod kodnim imenom Bloomfield u okviru Core i7 900 serije, Intel predstavlja Lynnfield procesore koji pored niže cijene donose i niži TDP te bolje performanse. Da li je pravo vrijeme za prelazak na procesore sa Nehalem arhitekturom?
Overclocking i potrošnja
Overclocking
Iako se oko overclocking aktivnosti redovno lome koplja u smislu potrebe za overclockingom koji može ugroziti stabilnost sistema te utjecati na životni ciklus komponenti, činjenica je da se u današnjoj PC industriji overclocking koristi kao jedan od rijetkih preostalih faktora kroz koji se takmiče proizvođači procesora, ploča, grafičkih kartica… Kada uzmemo u obzir matične ploče koje su bazirane na istom čipsetu te često na vrlo dobrom referentnom dizajnu, proizvođači matičnih ploča imaju velikih problema sa pronalaskom svog mjesta na tržištu te uvjeravanjem kupca kako su baš njihovi proizvodi najbolji. U tom smislu, na scenu stupaju različite overclocking mogućnosti te naravno krajnja cijena.
Kada je u pitanju overclocking na Lynnfield procesorima, procedura se nije promijenila u odnosu na overclocking Bloomfield procesora, što i dalje znači igranje sa BCLK frekvencijom te naponima. Kao i prije, za ostvarivanje maksimalnog overclocking rezultata neophodno je onemogućiti Turbo režim, dok se sa referentnim hladnjakom (kojeg nismo imali dostupnog za potrebe ovog testa) prema prvim najavama ne mogu očekivati naročito dobri rezultati.
U našem slučaju, odlučili smo se da pronađemo maksimalnu stabilnu overclocking vrijednost bez podizanja napona te stabilne overclocking vrijednosti sa i bez Turbo režima.
Ako ste očekivali jednostavno dostizanje frekvencija od 4.5 i više GHz uz jeftine air-coolere, onda će vas ostvareni rezultati razočarati jer i dalje govorimo o Nehalem arhitekturi. Spomenute overclocking frekvencije će biti moguće samo na selektovanim čipovima te naravno uz korištenje efikasnijeg hlađenja, no ono što je bitno naglasiti jeste da prosječni korisnik uz standardnu P55 matičnu ploču te odgovarajući hladnjak uz minimalne modifikacije možete očekivati dostizanje frekvencije u rasponu od 3.7 do 3.9GHz, što je, realno, i više nego dovoljno za današnje potrebe.
U konkretnom slučaju mi smo uspjeli podesiti BCLK na 175 te bez dodatnih podešavanja napona, uspjeli dobiti stabilnost pri 3.5GHz, odnosno do čak 4.2GHz pri upotrebi Turbo režima. Isključivanjem Turbo režima i raznih dodataka za uštedu energije dostigli smo stabilnih 3.8GHz, a nakon podizanja napona procesora na 1.4V, dostigli smo i BCLK od 213, odnosno stabilnu frekvenciju od 4.26GHz. Potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da smo za hlađenje koristili jedan od najboljih hladnjaka na tržištu, Noctua NH-U12P.
Potrošnja
Već ranije smo spomenuli da u odnosu na Bloomfield procesore koji imaju TDP od 130W, Lynnfield procesori imaju TDP od 95W, što je svakako veoma bitan iskorak za Intel. Iako će mnogi reći kako entuzijasti pri kupovini najbržih komponenti ne obraćaju pažnju na potrošnju, činjenica je da su proizvođači primorani da posmatraju „širu sliku“, posebno uzimajući u obzir kompanije koje koriste veliki broj računara, razne regulatorske agencije te neprevaziđenu želju za uštedom energije i očuvanjem resursa.
Ako sve to, uz termalne karakteristike, ipak odlučite zanemariti, tu je svakako i veoma bitan marketing faktor. Ipak, treba biti pošten te naglasiti da je Intel uložio dosta truda u optimizaciju svoje arhitekture koja je za današnje standarde energetski izuzetno efikasna.
Za potrebe ove recenzije odlučili smo se testirati potrošnju procesora sa testa u idle i load režimima. Iz navedenih rezultata koji uključuju potrošnju kompletnog sistema (opterećenje je stavljeno isključivo na procesor), jasno se može zaključiti da je Intel uspio opravdati najave te predstaviti procesor koji je još efikasniji pri potrošnji, a tokom naredne godine, nakon dodatnog usavršavanja proizvodnog procesa, sasvim sigurno ćemo dobiti i Lynnfield procesore sa TDP-om od svega 65W.
Iako se oko overclocking aktivnosti redovno lome koplja u smislu potrebe za overclockingom koji može ugroziti stabilnost sistema te utjecati na životni ciklus komponenti, činjenica je da se u današnjoj PC industriji overclocking koristi kao jedan od rijetkih preostalih faktora kroz koji se takmiče proizvođači procesora, ploča, grafičkih kartica… Kada uzmemo u obzir matične ploče koje su bazirane na istom čipsetu te često na vrlo dobrom referentnom dizajnu, proizvođači matičnih ploča imaju velikih problema sa pronalaskom svog mjesta na tržištu te uvjeravanjem kupca kako su baš njihovi proizvodi najbolji. U tom smislu, na scenu stupaju različite overclocking mogućnosti te naravno krajnja cijena.
Kada je u pitanju overclocking na Lynnfield procesorima, procedura se nije promijenila u odnosu na overclocking Bloomfield procesora, što i dalje znači igranje sa BCLK frekvencijom te naponima. Kao i prije, za ostvarivanje maksimalnog overclocking rezultata neophodno je onemogućiti Turbo režim, dok se sa referentnim hladnjakom (kojeg nismo imali dostupnog za potrebe ovog testa) prema prvim najavama ne mogu očekivati naročito dobri rezultati.
U našem slučaju, odlučili smo se da pronađemo maksimalnu stabilnu overclocking vrijednost bez podizanja napona te stabilne overclocking vrijednosti sa i bez Turbo režima.
 |  |
Ako ste očekivali jednostavno dostizanje frekvencija od 4.5 i više GHz uz jeftine air-coolere, onda će vas ostvareni rezultati razočarati jer i dalje govorimo o Nehalem arhitekturi. Spomenute overclocking frekvencije će biti moguće samo na selektovanim čipovima te naravno uz korištenje efikasnijeg hlađenja, no ono što je bitno naglasiti jeste da prosječni korisnik uz standardnu P55 matičnu ploču te odgovarajući hladnjak uz minimalne modifikacije možete očekivati dostizanje frekvencije u rasponu od 3.7 do 3.9GHz, što je, realno, i više nego dovoljno za današnje potrebe.
 |  |
U konkretnom slučaju mi smo uspjeli podesiti BCLK na 175 te bez dodatnih podešavanja napona, uspjeli dobiti stabilnost pri 3.5GHz, odnosno do čak 4.2GHz pri upotrebi Turbo režima. Isključivanjem Turbo režima i raznih dodataka za uštedu energije dostigli smo stabilnih 3.8GHz, a nakon podizanja napona procesora na 1.4V, dostigli smo i BCLK od 213, odnosno stabilnu frekvenciju od 4.26GHz. Potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da smo za hlađenje koristili jedan od najboljih hladnjaka na tržištu, Noctua NH-U12P.
Potrošnja
Već ranije smo spomenuli da u odnosu na Bloomfield procesore koji imaju TDP od 130W, Lynnfield procesori imaju TDP od 95W, što je svakako veoma bitan iskorak za Intel. Iako će mnogi reći kako entuzijasti pri kupovini najbržih komponenti ne obraćaju pažnju na potrošnju, činjenica je da su proizvođači primorani da posmatraju „širu sliku“, posebno uzimajući u obzir kompanije koje koriste veliki broj računara, razne regulatorske agencije te neprevaziđenu želju za uštedom energije i očuvanjem resursa.
Ako sve to, uz termalne karakteristike, ipak odlučite zanemariti, tu je svakako i veoma bitan marketing faktor. Ipak, treba biti pošten te naglasiti da je Intel uložio dosta truda u optimizaciju svoje arhitekture koja je za današnje standarde energetski izuzetno efikasna.
 |
 |
Za potrebe ove recenzije odlučili smo se testirati potrošnju procesora sa testa u idle i load režimima. Iz navedenih rezultata koji uključuju potrošnju kompletnog sistema (opterećenje je stavljeno isključivo na procesor), jasno se može zaključiti da je Intel uspio opravdati najave te predstaviti procesor koji je još efikasniji pri potrošnji, a tokom naredne godine, nakon dodatnog usavršavanja proizvodnog procesa, sasvim sigurno ćemo dobiti i Lynnfield procesore sa TDP-om od svega 65W.
World in Conflict
Komentari (0)