Nakon Brazos platforme namijenjene prenosnim računarima, koja je na tržište stigla početkom godine, te proteklih mjeseci ostvarila zapažen tržišni uspjeh, AMD je prije nekoliko dana predstavio i Llano platformu, koja APU donosi i u desktop segment. O Llano APU-ovima već smo u više navrata pisali, pa ste imali priliku saznati osnovne informacije, a ovaj put ćemo vas detaljnije upoznati sa arhitekturom čipova i korištenim tehnologijama.

Kroz Brazos platformu AMD je ponudio dvije serije APU-ova, C seriju kodnog naziva Ontario, te E seriju kodnog naziva Zacate. Štedljiviji Ontario čipovi koriste se u netbook i SFF računarima, dok su Zacate APU-ovi namijenjeni ultratankim i jeftinijim notebook i AiO računarima. Slična segmentacija napravljena je i sa Llano APU-ovima, pa je AMD ponudio dvije platforme, Lynx i Sabine, namijenjene desktop, odnosno notebook segmentu. U ovom tekstu posvetiti ćemo se Lynx platformi, odnosno AMD A seriji APU-ova. Uz čipove iz A serije, Lynx platformu čini i A75 ili A55 čipset, ili kako ih AMD naziva, Fusion Controller Hub (FCH).

Za razliku od štedljivih Zacate i Ontario APU-ova, koji grafički procesor kombinuju sa jednom ili dvije Bobcat x86 jezgre, čipovi iz A serije imaju od dvije do četiri x86 Stars jezgre, bazirane na K10 mikroarhitekturi. Za razliku od Brazos platforme, čije su specifikacije uslovljene ograničenjima vezanim za samu mobilnost platforme, pri čemu mislimo na zahtjeve za niskom potrošnjom i zagrijavanjem, dimenzijama i slično, desktop platforma nudi proizvođaču više slobode, pa je Lynx platforma, iako bazirana na istoj filozofiji, u praksi znatno drugačija od Brazos platforme.

Kao što smo već spomenuti, do četiri x86 Stars CPU jezgre kombinovane su sa Radeon HD 6000 grafičkim procesorom sa do 400 stream procesora. Radi se o grafičkom procesoru baziranom na Redwood jezgri, korištenoj kod Radeon HD 5570 grafičkih kartica, koji je u ovom obliku dobio neka poboljšanja. Grafički procesor kodnog naziva Sumo, sastoji se od pet SIMD blokova, od čega svaki ima po 80 stream jezgri, što u konačnici čini maksimalnih 400 stream procesora.

Najavljeni su i APU-ovi sa 320 stream procesora, kod kojih će dakle jedan SIMD blok biti isključen. Dodatak na Redwood arhitekturu je UVD3 podrška, no nakon memorijskog kontrolera radi se o istim grafičkim procesorima. GPU je sa memorijskim kontrolerom povezan preko memorijske sabirnice i novog Fusion Compute linka, o kojem nemamo previše informacija. Ono što je poznato jeste da je propusnost između grafičkog procesora i memorijskog kontrolera čak 30GB/s, što garantuje da ova veza neće biti usko grlo sistema, a s budućim APU-ovima moguće je povećanje propusnosti ove veze i do 50GB/s.

Za razliku od dosadašnjih izvedbi integrisanih grafičkih procesora, u ovom slučaju nema podrške za dediciranu memoriju (SidePort), te grafički procesor dijeli sistemsku memoriju sa CPU dijelom APU-a. Ono što je bitno spomenuti jeste da APU dinamički upravlja raspoloživom memorijskom propusnošću, a u situacijama kada visoku propusnost zahtijevaju CPU i GPU, prioritet se dodjeljuje grafičkom procesoru. Ipak, situacije u kojima su CPU i GPU istovremeno pod potpunim opterećenjem su izuzetno rijetke. Iako AMD u prezentaciji navodi da Sumo GPU nudi bolje performanse od velikog broja diskretnih grafičkih kartica iz niže klase, uzimajući u obzir specifikacije, kao i činjenicu da se memorijska propusnost i memorija dijele sa grafičkim procesorom, za očekivati je nešto lošije performanse nego što recimo Radeon HD 5570 može ponuditi. Sumo nudi potpunu DirectX 11 podršku, kao i OpenCL.

Kao što smo spomenuli, APU-ovi iz serije A dolaze sa jednim od dva GPU modela, Radeon HD 6550D sa 400 stream procesora, i Radeon HD 6530D sa 320 stream procesora. Snažniji GPU ima 20 teksturnih jedinica, a radi na frekvenciji od 600MHz. Radeon HD 6530D ima 16 teksturnih jedinica, a frekvencija grafičkog procesora je 443MHz. Spomenuti ćemo i da je AMD uz grafičke procesore implementirao i poznatu tehnologiju pod novim imenom. Dual Graphics tehnologija omogućava isto što i poznati Hybrid CrossFire, odnosno kombinovanje integrisanog grafičkog procesora sa diskretnom grafičkom karticom iz niže klase, čime se grafičke performanse mogu dodatno poboljšati.

Što se CPU dijela tiče, arhitektura Stars jezgre poprilično je slična Deneb arhitekturi, uz nekoliko više ili manje bitnih razlika. Svakako najvažnija razlika jeste izostanak L3 cache memorije, pa u tom pogledu Llano više liči Athlon II nego Phenom II procesorima. Količina L2 cachea povećana je sa 512KB na 1MB po jezgri. Llano APU-ovi se proizvode naprednijim 32nm HKMG proizvodnim procesom, a proizvodi ih naravno Global Foundries.

Pored GPU i CPU dijela, i dvokanalnog DDR3 memorijskog kontrolera, unutar samog čipa integrisan je i sjeverni most, UVD video engine, te PCI-e 2.0 interfejs sa 24 staze. Sve ovo ukupno čini oko 1,45 milijardi tranzistora, a smješteno je na komad silikona površine 228mm². AMD kroz A seriju nudi APU-ove sa TDP-om od 65 i 100W, što se na prvi pogled izgleda puno, no napominjemo da se radi o kombinovanom TDP-u CPU i GPU dijela. Što se napajanja tiče, APU je podijeljen na dva naponska bloka, GPU i CPU. Na GPU dijelu smješteni su i memorijski kontroler, te sjeverni most.

Napajanje blokova je odvojeno i neovisno, uz veliki nivo kontrole nad napajanjem pojedinih dijelova. Sa svim promjenama na arhitekturi CPU jezgri, a posebno povećanjem kapaciteta L2 cachea po jezgru, AMD obećava povećanje broja instrukcija po taktu (intructions per clock - IPC) za više od 6% u odnosu na Athlon II i Phenom II procesore. AMD je za A seriju APU-ova predvidio i implementaciju Turbo Core tehnologije, koja podrazumijeva dinamično podešavanje frekvencije pojedinih jezgri, no prvi modeli na tržištu neće imati Turbo Core podršku. AMD A APU-ovi nude podršku za DDR3 memorije brzine do 1866MHz. S obzirom na činjenicu da se memorijska propusnost dijeli između CPU i GPU dijela, ukupne performanse u značajnoj mjeri će ovisiti od brzine i količine memorije.

AMD u prezentaciji navodi da se zamjenom DDR3-1333 memorije sa DDR3-1866 modulima, u nekim slučajevima mogu ostvariti i do 20% bolje performanse. U svakom slučaju, preporučuje se korištenje parnog broja modula kako bi se aktivirao dvokanalni režim rada. Za komunikaciju između APU-a i ostatka sistema odgovoran je Fusion Controller Hub, a AMD je pripremio dvije varijante čipa pod oznakama A75 i A55. Radi se o gotovo identičnim čipovima koje razlikuju tri karakteristike. Prvo, A75 nudi podršku za FIS-based switching, tehnologiji koja omogućava multiplikaciju eSATA porta, ili jednostavnim jezikom, tehnologiju koja će proizvođačima matičnih ploča omogućiti da jedan eSATA port pretvore u više istih.

Druga značajna razlika između spomenutih čipseta jeste uz brzini SATA interfejsa. Oba čipa nude podršku za šest SATA portova, no A55 nudi SATA II ili 3.0 Gbps podršku, dok A74 nudi SATA III, odnosno SATA 6.0 Gbps podršku. Treća i posljednja razlika između A55 i A75 čipseta jeste u konfiguraciji USB portova. Uz dva USB 1.1 porta, A55 nudi ukupno četrnaest USB 2.0 portova, dok A75 nudi deset USB 2.0 i četiri USB 3.0 porta. Ovo naravno ne znači da nećemo vidjeti A55 matične ploče sa USB 3.0 podrškom osiguranom preko dodatnih kontrolera. Zajedničko za oba čipa jeste integrisani VGA, četiri PCI-e x1 porta, PCI i IR kontroler, HD zvuk, integrisani generator takta, PCI i IR kontroleri, kao i SD kontroler. Oba čipa također nude podršku za RAID 0, 1 i 10. Iako na prvi pogled izgledaju poput AM3 procesora, APU-ovi iz serije dolaze u novom pakovanju pod oznakom FM1, te nisu kompatibilni sa AMD3 pločama.

Dimenzije APU-a su 40x40mm, dok mobilna varijanta Llano čipova dolazi u FS1 pakovanju, dimenzija 35x35mm. U odnosu na AM3 procesore, desktop Llano čipovi imaju drugačiji raspored i nešto manje pinova (905 vs 939). U prvom valu AMD je predstavio četiri APU modela, od čega su samo dva trenutno u prodaji, dok se druga dva modela u trgovinama očekuju naknadno. Iako na našem tržištu još uvijek nisu dostupni, u prodaji se već mogu naći APU-ovi pod oznakama A8-3850 i A6-3650, po preporučenim cijenama od 135 i 115 USD, respektivno.

Model A8-3850 ima četiri CPU jezgre radne frekvencije 2,9GHz, 4MB L2 cachea i TDP od 100W. Opremljen je Radeon HD 6550D grafičkim procesorom sa 400 stream procesora, radne frekvencije 600MHz. Slabiji model pod oznakom A6-3650 također ima TDP od 100W, te četiri jezgre radne frekvencije 2,6GHz. Ovaj APU opremljen je Radeon HD 6530D grafičkim procesorom sa 320 stream procesora radne frekvencije 443MHz. A8-3850 i A6-3650 ne nude TurboCore podršku. Interesantniji APU pod oznakom A8-3850 sa cijenom od 135USD smješta se između Core i3-2100 (125USD) i Core i3-2105 (140USD)procesora kompanije Intel.

Uzimajući u obzir specifikacije, A8-3850 bi trebao ponuditi konkurentne CPU performanse, uz značajnu prednost po pitanju grafičkih performansi, no to ćemo svakako imati priliku provjeriti iz prve ruke. AMD navodi da će se desktop računar baziran na AMD A8 platformi moći kupiti po cijeni od 600 do 700 USD, dok će AMD A6-bazirani sistem biti dostupan po cijeni od 500 do 600 USD. Naredne sedmice donosimo vam detaljnu recenziju AMD A8-3850 APU-a, kao i dvije matične ploče bazirane na A75 čipsetu, Asus F1 A75-M Pro i Gigabyte A75M-UD2H.