Lova vs. inovativnost
Kolumne | 29.08.2010. | 10 komentara - Damir Bolić
Igrači se žale većinom na stvari kao što su: bugovita igra, dosadna igra, teška igra, noobovska igra, neizbalansirana igra itd. Na taj spisak sada možemo dodati i žalbe kao što su skupa igra, kratka igra, igra koja muze pare DLC-ovima i ostale gadosti...
Priča o tome kako današnje igraće "korporacije" uništavaju industriju nikako da mi izađe iz glave. Pljuvanje po Activisionu i EA-u postalo je omiljeni sveprisutni sport u većini zajednica. Igrači se žale većinom na stvari kao što su: bugovita igra, dosadna igra, teška igra, noobovska igra, neizbalansirana igra itd. Na taj spisak sada možemo dodati i žalbe kao što su skupa igra, kratka igra, igra koja muze pare DLC-ovima i ostale gadosti online otimačine para.
Naravno, najglasniji igrači na forumima pljuju, prave ankete, ponekad čak i peticije, kunu se kako je to kraj igre, i kako će propasti čim se oni odjave/prestanu kupovati igru, iliti stave svoj visoko cijenjeni potpis na peticiju...
I onda izađe verzija 2 te iste igre (sa boljom grafikom!), ili nova ekspanzija (sa dodatnom jedinicom i novim imenom u creditsima igre), ili neka druga gadost koja se plaća i igrači – ušute. Svi se sretni vrate svojoj omiljenoj igri, kao da ništa nije bilo, a onih par jadnika koji su se stvarno odjavili ili deinstalirali igru se proglase lažnim igračima i budu ismijavani od strane bivših suigrača. Igrači su razmažena sorta koja nema previše principa. Jedini princip koji mi imamo jeste da utolimo "igraću žeđ“.
Kada to možemo sretni smo, nema veze što će Starcraft izaći iz tri dijela, nema veze što je Call of Duty poluproizvod koji samo inkrementira broj verzije i mijenja razvojne timove, nema veze što je "najnoviji" FPS ustvari potpuno ista kopija nekod prethodnog FPS-a, ali sa malo boljom grafikom. Razmaženi kakvi jesmo, radovat ćemo se tome, igrama koje do maksimuma iskorištavaju naše SLI grafičke karte sa XXX GHz-a, a ne nude nikakve inovacije osim vještački napumpanih tekstura napravljenih kako bi se što više opteretile naše mašine, odnosno kako bi se stvorio privid da se nešto zaista vrijedno pažnje i procesira...
Nažalost, po nas igrače, ovo im i prolazi. Igre se kupuju ne zato što su tako dobre, nego zbog toga što su tako dobro izreklamirane i zbog toga što se oko toga stvara neopravdani hype, galama, uzbuđenje oko kvalitete nečega što uistinu i ne postoji (hint: CoD franšiza). Ako pogledamo objektivno na stanje u okvirima popularnih žanrova, 90% FPS-ova su u biti manje-više ista video igra. Ne postoji razlika, osim ako ne računamo drugačiju "pušku" i "priču". Tračak inovativnosti smo vidjeli u par naslova koji se mogu nabrojati na prste (khm, Half Life?). Sve ostalo je tu da se namakne još koji dolar od naivaca koji će dati sve, samo da vide novi efekat na svojoj novoj grafičkoj kartici.
Ništa bolja situacija nije ni sa drugim žanrovima. RTS-ovi su isto tako svi manje . više isti. Neki su ispolirani do savršenstva (Starcraft,Warcraft 3), a drugi su tu da namaknu pare (C&C franšiza recimo). Rise of Nations je pozitivan primjer inovativnosti, nažalost gotovo zaboravljen.
RPG, žanr sa toliko potencijala za kreiranje virtuelnih svjetova sveo se u biti na linearnu avanturu sa nekim statističkim podacima na oružjima i oklopima, i eventualno par različitih dijalog opcija, čisto da se nađe.
I sve ostalo je isto: prihvati quest – ubij zlikovca – vrati se – dobij poene. Na primjer, hvaljeni Dragon Age: Origins, igra koja je uzburkala žabokrečinu zvanu RPG žanr, je u biti isto što i Baldurs Gate, sa boljom grafikom. Ne mislim da je to nešto loše, ali ne predstavlja revoluciju, već blagu evoluciju. Ako uporedite DA:O sa Falloutom 1 i 2 (igre izašle 1997. i 1998. godine) doći ćete do sljedećih zaključaka: iako se ne čini tako - DA:O je linearna igra.
Sve što treba da se desi u igri koja ima zatvorenu priču, desit će se na ovaj ili onaj način, priča će se, dakle, završiti na isti način sa ili bez Morrigan, sa ili bez Zevrana, bez obzira na ono što vi odaberete. Konačni ishod je isti, jedino što može biti drugačije jeste put do njega (u jednom trenutku možete se boriti protiv vukodlaka ili protiv vilenjaka koji su vas poslali da ubijete vukodlake, ishod će svejedno biti isti).
Fallout sa druge strane, igra koja ima smiješnu grafiku za današnje pojmove i možete da je pokrenete na vašoj kanti staroj desetak godina, ponudit će vam RPG doživljaj u pravom smislu te riječi, što znači potpuno otvorene opcije u toku same igre, koje na kraju vode ka mogućnosti razvoja priče sa više različitih završetaka, u onom smjeru u kojemu ste vi odlučili razvijati vašega lika. Ako nekoga ubijete, taj neko ostaje mrtav, možda ste zeznuli quest, ali Bože moj, shit happens, idemo dalje.
Vaše odluke direktno utiču na svijet u igri, priča nije predvidljiva, ispričana unaprijed, stvarno moramo razmišljati o tome šta je to sljedeća stvar koju trebamo uraditi. Nažalost, takve igre su trenutno u stadiju hibernacije. Zašto? Vjerovatno zato što nisu isplative. Trud koji je potrebno uložiti da bi se napravila takva igra je mnogo veći od truda koji je potrebno uložiti u razvoj linearne, grafički lijepe i dovoljno zahtjevne igre, a koja će nas naravno natjerati na kupovinu nove konfiguracije, sa skriptiranim međuscenama koje će izmamiti uzdahe naših prijatelja!
Tu je naravno i kompleksnost same igre – čim je igra kompleksnija, baza igrača se bitno smanjuje, čujemo gunđanja kako je igra teška, neprijatelji sami ne umiru, ili ono najgore – moramo misliti dok igramo! Zato smo tu gdje jesmo – dobijamo igre koje se štancaju kao u fabrici. Kao i kod automobila, sve iste sa drugačijom limarijom i bojom, i izborom dodatne opreme tipa držač za čašu ili kožna sjedišta koje se naravno dodatno plaćaju.
Inovativnost je mrtva, živio kapitalizam, veselimo se i uživajmo u klonovima (čast izuzecima!), jer revolucija nije isplativa. Ekonomski naravno.
* * *
Dok pišem ovu kolumnu, primjetih da se Steam klijent veselo počeo updateovati! Na moju veliku radost, Bioware je odlučio da updateuje Dragon Age: Origins, eskpanziju koja je izbačena u gotovo neigrivom stanju prije nekoliko mjeseci. U međuvremenu, Bioware je našao za shodno da izbaci par osrednjih DLC-ova (jedan od kojih sam čak i ja kupio), ali nije našao za shodno da izbaci patch kako bi svoju ekspanziju učinio zapravo igrivom. Ali eto, nikad nije kasno čini se, Awakening ću konačno moći odigrati, par mjeseci nakon što sam ga kupio. Jedan hračak manje u pravcu Biowarea od mene, ali oštri pogled i dalje ostaje usmjeren u njihovom pravcu.
Pisao uz zvukove: Rise against – Appeal to Reason
