HI-FI škola 1. dio

UVOD

Svi se slažemo da IT industrija svakim danom ide velikim koracima naprijed i u taj napredak uvlači sve veći dio zabavne elektronike. To je očekivano rezultiralo u obliku raznih kućanskih aparata koji se spajaju na Internet i međusobno komuniciraju, kako bi nama olakšali svakodnevni život. Jedna od očekivanih fuzija se desila upravo između osobnih računala i audio uređaja. Dok je prije samo par godina zvučna kartica u računalu bio gotovo statusni simbol, danas na najobičniji on-board 5.1 izlaz odmahujemo glavom, a ni 7.1 sistemi ne izazivaju čuđenje kao nekad popularan Sound Blaster 16.

Ipak postoji jedna velika razlika između audio i IT industrije, a to je da u audiu je watt uvijek watt, dB uvijek dB i kvalitetan uređaj uvijek ima određenu vrijednost na tržištu (nerijetko i veću od prvotne) bez obzira na starost. Recimo princip rada pojačala i/ili zvučnika se relativno malo promijenio od izuma tranzistora (negdje oko 1950 godine) do danas.

No ipak u sve to se upliće marketing i na razne trikove navlače kupce da novac potroše upravo na njihove proizvode. Tu zapravo dolazimo do najvećeg problema na koji mnogi nasjedaju, a to su ISKRIVLJENE specifikacije proizvoda koje nerijetko graniče sa znanstvenom fantastikom. Svi smo se naslušali zvučnika veličine kutije cigareta sposobne da prihvate 2000W muzičke-PMPO-ne-znam-ni-sam-kakve snage, pa ćemo početi upravo tu...


SNAGA

Ovo je pravi teren za dezinformacije i tu se uspijevaju izvrtati svi zakoni fizike i elektronike, te ga kao takvog kod kupovine novog uređaja treba uzimati sa ogromnom rezervom i shvatiti da je to tek sporedna stvar koju treba gledati. U svijetu pojačala ta brojka govori o maksimalnoj izlaznoj snazi u wattima koju to pojačalo može davati zvučniku na određenom otporu, dok snaga zvučnika govori o maksimalnoj vrijednost koju zvučnik može PODNIJETI.


Za primjer uzmite bilo koji auto zvučnik masovne proizvodnje (Pioneer, Sony, Kenwood...), nakon toga pogledajte kolika je maximalna snaga tog zvučnika... to se nalazi na magnetu zvučnika ispisano velikim fontom, onda  se malo približite zvučniku i ispod te astronomske brojke pročitajte "Nominal power input" (obično napisana sa fontom 12 ili manje), to je već malo realnija snaga koju zvučnik može podnijeti. Recimo znam za primjer Sony-evih Xplode 6"x9" ovala – 245W peak power input, nominal power input 40W... To govori da zvučnik može podnijeti 250W u peak-u (red veličine milisekunde), a 40W kontinuirane snage, ali i ta informacija je diskutabilna jer tu opet dolazimo do još jednog trika kojim se kompanije služe.

Radi se o tome da zvučnik podvrgava mjerenju maximalne snage samo na frekvenciji od 1kHz, što predstavlja najmanji teret za (skoro) svaki zvučnik i naravno da će najviše snage moći podnijeti upravo na toj frekvenciji pri određenom postotku THD-a (total harmonic distorsion) koji je nerijetko i 10%. Znači zaključak bi bio da zvučnik koji je deklariran na recimo 50W nominalne snage, ne može ni tih 1kHz reproducirati bez izobličenja, a da slučajno dovedemo niže frekvencije, oko recimo 100Hz čak i na upola manjoj snazi, zvučnik bi jednostavno pregorio.

Ni kod pojačala situacija nije ništa bolja, primjera radi uzeti ćemo opet prosječni auto CD receiver reda 100-ak € koji danas redom imaju 4x50W ili više, ali ako malo bolje pogledate specifikacije vidjet ćete totalno drugu priču, negdje oko 4x20-25W. 

Uzeo sam primjer auto akustike jer svi vjerovatno otprilike znate koliko su veliki i glasni imalo kvalitetniji zvučnici u automobilu, sad si zamislite kolike laži se kreću u svijetu PC speakera/mini linija/all-in-one kućnih kina. Sateliti 5x5 cm koji broje po 50W, subwooferi u kartonskim/plastičnim kutijama sa 13cm driverima koji imaju 200W... nemoguće. Svatko tko ima volju otvorit svoje satelite sa svemirskim certifikatima, neka samo pogledaju brojku koja piše na magnetu drivera (očekivani rezultat su između 1 i 10W). Sad se većina Vas pita "A kako to da moji zvučnici ipak tako glasno sviraju?".

Prva stvar je prije navedeno mjerenje pri 1kHz, druga stvar je ta da subwoofer "rasterećuje" satelite u pogledu reprodukcije niskih frekvencija (koji bi ih uništili), pa tako sateliti sviraju "čišće" što rezultira subjektivnom dojmom veće glasnoće. Treći odgovor leži u početnoj rečenici ovog teksta o snazi, naime na relativno velikoj glasnoći od jedno 90-ak dB (ovisno o osjetljivosti zvučnika) zvučnici "gutaju" oko nevjerovatnih 1W (eventualno se isporučena snaga penje do 10W u udarcima najdubljih basova).


Tako da svatko tko kupuje bilo kakve audio uređaje na principu "što više – to bolje", jednostavno griješi. Danas postoje mnoga cijevna pojačala koja radi same svoje konstrukcije i glavnih aktivnih elemenata (cijevi umjesto tranzistora), ne mogu davati više od 10-20W. Mislite da ljudi koji kupuju takvu ezoteriju (čija cijena obično prelazi godišnju zaradu prosječnog radnika), ne vole glasno slušati muziku? To je totalno krivo, jer takvi sistemi mogu svirati jako glasno, sa iznimno čistim/ugodnim zvukom i bez imalo izobličenja radi rada pojačala u A klasi, ali nećemo sad ulazit u to (što opet rezultira "prividno" većom glasnoćom). Tu dolazimo do relevantnijeg pojma koji nam govori o glasnoći, a to je...

dB (DECIBEL)

Najjednostavnije rečeno – to je deseti bio bell-a i označava odnos između dvije vrijednosti zvučnog tlaka. Jedinica je relativna i tu pada u vodu uvaženo mišljenje da duplo više snage znači i duplo veću glasnoću.


Za primjer ćemo uzeti dvije identične zvučne kartice kroz koje "svira" isti zvučni zapis i na svaku od njih su spojena ista pojačalo sa  istim zvučnicima. Kad bi upalili prvo pojačalo na određenu glasnoću (recimo 100 dB), pa nakon toga i drugo, ukupni zvučni tlak u sobi bi bio 103dB... što i nije tako velika razlika, zar ne?
Naime duplo veće povećanje snage će davati samo 3dB veći zvučni tlak (glasnoću). Kad bi na 1W pobude iz pojačala na zvučnicima dobivali 90dB glasnoće, na 2W bi imali 93dB, na 4W 96dB, na 8W 99dB...